Prema Međunarodnoj novinskoj agenciji Ahlul Bayt (ABNA), dok južni Libanon svjedoči svakodnevnim smrtnim slučajevima i kontinuiranim izraelskim napadima, prisustvo organizacija povezanih s UN-om i partnerskih institucija aktivnih u humanitarnoj oblasti gotovo je potpuno odsutno u ovom području. Kako bi opravdale nedostatak pomoći stanovnicima juga, ove organizacije govore svom osoblju i svima koji pitaju da prisustvo u ovim područjima predstavlja vrlo visok rizik za timove za pomoć.
Prema libanskim novinama Al-Akhbar, to se depava uprkos činjenici da agencije UN-a imaju direktne linije komunikacije s izraelskom okupacijskom vojskom. Ova komunikacija se odvija putem Koordinacijskog ureda UN-a u Bejrutu, koji koordinira s uredima organizacije u drugim zemljama, koje pak direktno komuniciraju s Izraelom kako bi obavijestile vojsku režima o prisustvu humanitarnih timova u opasnim područjima u Libanu i osigurale sigurnost osoblja.
Osim toga, u južnom Libanu - pored grupa koje su svakodnevno meta napada - postoje desetine hiljada stanovnika pograničnih područja koji su raseljeni zbog široko rasprostranjenog uništavanja njihovih domova i izraelskog sprječavanja njihovog povratka. Ovi ljudi bi trebali imati prioritet u programima humanitarnog odgovora UN-a, posebno zato što se trenutno nalaze u gradovima kao što su Nabatieh i Tyre i okolna područja i ne žive u opasnim pograničnim područjima.
Međutim, većina projekata humanitarnog odgovora ne uključuje stanovnike juga, Bekae i južnih predgrađa Bejruta; odluka koja je donesena kako bi se kaznilo društveno okruženje otpora zbog njihovih političkih izbora uprkos činjenici da međunarodni standardi u krizama i ratovima stavljaju ove grupe na najviši nivo prioriteta pomoći.
Nasuprot tome, primjećuje se da se predstavnici organizacija povezanih s UN-om i donatori, prilikom posjete Libanu, vode samo u područja na jugu koja su izvan izraelske zone ciljanja.
Ovaj politički pristup nije nov. Informacije pokazuju da su nakon prestanka rata u Libanu neki donatori postavili uvjet nekim organizacijama koje primaju pomoć (koje su tražile da se ova pomoć distribuira među raseljenima) da se ta pomoć ne daje porodicama koje su napustile mjesto raseljavanja i vratile se na jug ili južna predgrađa Bejruta. Umjesto toga, treba je distribuirati samo u područjima gdje te organizacije djeluju (na primjer, u planinama, Bejrutu itd.).
Neke organizacije su također izvijestile da su tokom rata zamoljene da podijele informacije o raseljenim porodicama koje primaju pomoć kao dio implementacije određenih projekata. Međunarodne organizacije i donatori su čak provjeravali da li su njihovi menadžeri ili osoblje prisustvovali sahrani Sayyeda Hassana Nasrallaha. Neke organizacije su se suočile i s pitanjima poput: Šta biste učinili da vas neko povezan s Hezbollahom zamoli za pomoć?
Your Comment